Institut argentinskog tanga LiberTango by Jelena Somogyi: siječnja 2022

Događaje neću stavljati u točno određeno vrijeme i datum? Bilo je godine 1905.u 11:11... uz naglašavanje prvi i zadnji. To podiže pažnju slušatelju, čitatelju ili gledatelju? Otvara vrata i prozore bržim te jasnijim reakcijama? Vodi k ispravnosti stvaranja odluka?

Uz samu Pandemiju glavnu glumicu današnjice dogodili su se moji prvijenci. Moje prvo bojanje kose kod frizera je trajalo 11:11 do 18:18. Mislite si.

U neko doba je zazvonio prijenosni telefon. Poziv od glavnog kuhar Ajke i čuvara. Obavijest je stigla, nemirna je i treba van.

Pomislih kako ću sjesti na bicikl, staviti kapuljaču na glavu radi prekrivanja temeljne "ventilirajuće boje" za kosu koju je zbog boljeg ventiliranja te zaštite od moje malenkosti štitila fresh folija kao i zbog vrenja... Ok ništa.

Tog dana fresh folija me podsjećala na kisele krastavce. Točnije u glavi mi je bila šnita jednog velikog. Prvi put sam tada vidjela veliku šnitu ukiseljenog krastavca. Dok to pišem sjetila sam se sendviča iz Tina u Zagrebu kraj škole. Mislim kako sam dva uspjela pojesti u cijeloj osmoljetki. Ne šnite krastavca. Već dva sendviča u njima su bile čarobne zelene šnite To je bi prestiž tada. Nije to bilo kod danas djetetu puhne... Buhtle su tada bile prihvaćenje za osnovno škole. Pekmez ili sir, 4.50KN ili 3.50KN. Eh da. U jednom trenutku došla je zabrana od "stožera" kako ne smijemo napuštati školu za nastave. Niti za odmorom. Mislim da je postajala i zabrana izlaska u školsko dvorište. Osnovna škola imala je odlično dvorište.

Ok, ok. Što ne vičete. Nema mjesta panici. Nazvala sam Kraljicu od krastavaca koja je izvela Ajku van. Kraljica veselila njenoj šetnji uz gusti raspored. Tako njih dvije s kraljem Petrom Svačićem i s Medine zgrade bace s krova daske. Ajka je obavila svoje intimne potrebe i povela kraljicu svojoj kući rapidno.

Moje prvo vješanje srca, mrkve i bora na plafon bilo je uspješno obavljeno. Rihtalište je ostalo cijelo. Padova s lojtre nije bilo. Plafon je još gore.

Prvi susret s mljekomatom bio je fascinantan. Trebala sam se vratiti s 2dcl mlijeka u šalici. Vratila sam se s litrom i bocom. Gledala sam u aparat gore lijevo i tražila pola sata start. Bez brige pročitala sam upute. Nisam pogledala cijeli aparat. U jednom trenutku sam se sjetila pogledati i njegove druge dijelove. Sramežljivost i vježbanje pogleda gore. Eto gumba start. Sve za kavu...

Pravi prvo vijenac je slijedio u subotu 13:13.

Trebale smo Rihtalica i ja obaviti COVID testiranje zbog plesnog natjecanje u centru Zagreba. Birala sam tako da bliže obavimo i dobijemo vremena za kavu. Od kada sam se naručila nešto mi je zvonilo u glavi. Odem provjeriti je l' to, to. I što mislite? Nije kod štanda s mandarinama.

To nije bila prava adresa. Što sad?! Subota je. Dan natjecanja. U blizini skupi taxi. Što je tu je. Vrijeme kuca. U 13:30 zatvara se testiranje na mjestu natjecanja. Uspjele smo stići. Pripomenem divnom mladiću kako mi je prvo. Kaže on da sam fenomen. Rekoh mu, ima ih još. U 13:31 sjednem na stolac. Pita me koja nosnica. A ja već spavam na stolcu. Naj važniji zadatak dana pri kraju. Znate kako je. Otišla sam skoro bez plaćanja. Pokazan mi je odmah rezultat. Negativna sam. Nice. Rekoh testing mladiću mu vidimo se večeras u mom drugom non casual looku. Sjetim se, ništa od toga. Testing man odlaze, a moje vrijeme tek dolazi.

Kako je okrunjena večer? Prosudite sami po slikama i videima na internetu. Bit će kroz neko vrijeme na internetu. Hvala Christmas ball. Hvala puno.

Završili smo dame i gospon u pizzerija Stara Sava poslije krunjena. Opet prvo vijenac. Netko ima pizzu koju smijem jesti. Pizzu s kozjim sirom, mozzarellom i kobasom od divljači. Naj tricky stvari odrađene za ovu godinu. Ostaju obilježavanje Božića s tango grupama i organizacija tango Nove godine. Laganini. Ako je prva milonga s argentinskim glazbenicima bila pogodak, Volatil duo onda će ostala događanja kao krilima ptice nošene vjetrom koja slijeće na zemlju biti 🌞 Bez stiskanja sardina u konzervi to je moto.

Kad čekaš s objavom ne očekuješ novog prvijenca... Postavljanjem bora došao je moj prvi posebni meni od 🐻♥. Zavirila sam u kutijicu drugo jutro. Što slijedi nije za osobe slabijeg želuca. Bez iščekivanja u očekivanju. U fazi opuštanja nisam baš dobar promotor svog Dobro jutro uz Jelenu i tango. Ha, ha. Kontakte površine i osjetila. Prvi puta na Štefanje dva puta. Otvorih čarobnu kutijicu. Prekrasan odrezak od tune. Mariniran da sline krenu odmah. Veličina kraljevska. Vjerojatno je pečen.. Odrezala sam komadić i pojela. Gotovanka... Rekoh si boja je kao sirovi pileći file. Dobro... Pojela sam prvi sushi. Bez brige komadić tune. Otišla sam pozdraviti Ajku. Kad je namirisala je tunu. Sirovu. Nije mogla stati mirisati moja usta i hodati zamnom. Morala sam izaći potražiti jedan posebni poklon, koji još tražim. Poslala sam poruku 🐻. Napisadoh nećeš vjerovati u ono što ćeš pročitati. Hrabro upitah kuhanje ili pečenje? Dobih odgovor peci, peci. Kada sam se vratila ispekla sam ju i napravila soparnik. Za prste polizati. Ništa od gotovanke.