Zašto često govorimo kako nismo dobar govornik, već da smo dobar slušatelj? Je li biti dobar slušatelj povezano s uvjerenjem kako nas to čini boljom osobom? Isto pitanje postavlja se i u plesu kao što je argentinski tango, koji predstavlja kulturu i umjetnost naroda obgrljenog izričaja plesa, glazbe i poezije te društvenog fenomena. Ujedno postoji i uvriježeno mišljenje kako slušatelj samo sluša te ga stoga nazivamo follower. Slušatelj osluškuje, sluša, prihvaća, nadograđuje izneseno te pruža podršku kao aktivni sudionik.
Osobno smatram kako je ovo uvriježeno mišljenje, budući da neprestano tražimo i očekujemo
priznanje. Stalno očekivanje dovodi nas do nemira te do anksioznosti. Jesam li dobro čula? Je li
poruka jasna? Jesam li dobro reagirala? Sviđa li se moja reakcija i odabir drugoj osobi? Česta
pitanja koja su nam nametnuta i od strane nas samih i od strane okoline. Važno je naglasiti
kako greške u tangu ne predstavljaju greške već novu mogućnost pri kreiranju i razgovoru ili samom slušanju te govorniku daju priliku jasnijeg izražavanja.
Mislimo kako je priznanje lakše dobiti. Kako je ono dovoljno te da nas ono ograđuje od onoga
što ne znamo i ne možemo ..., te kako nas još uvijek ostavlja u tajnosti. Svako slušanje je
obavijeno velom tajanstvenosti, kako u argentinskom tangu, tako i u drugim aspektima našeg života.
Strah prihvaćanja je povezan s strahom od otkrivanja svih naših lica/reakcija koja mogu puno toga reći o nama te od suočavanja s posljedicama skidanja maski – nova akcija. Lica koja bi mogla pokazati naše slabosti te nas dovesti u ranjivo područje. Sam ples uvriježeno predstavlja fizičku predispoziciju. Ples kao vještina se razvija. Svatko ga može svladati i ono najbitnije, dodati mu vlastite začine te čarolije.
Biti dobar slušatelj može biti povezano s pojmom velikodušnosti - davanja vremena nekome. Što je
najdragocjenije. Je li to ono što nas čini dobrom osobom? Dakle, s jedne strane vidimo kako je dobar
slušatelj povezan s osobinom dobre osobe, ali s druge strane nećemo uložiti puno vremena za usavršavanje ove vještine.
Razvijanje vještine slušanja dovodi do razvoja kognitivnih vještina te stvaranja slobodnog prostora i ugode za sve.
"Mala priznata vrijednost slušanja i ispitivanja odnosi se na spoznaju ljudskih odnosa. Često to nisu
činjenice, već ono što ljudi misle da su činjenice, što je zaista važno. Postoji prednost učenja onoga što je nečiji drugi koncept stvarnosti situacije. "(Bryan Bell)
Stvaranje pretpostavki o tome tko bi što morao i kako može biti frustrirajuće i zamorno. Otvaranje
i stvaranje slobodnog prostora u argentinskom tangu, najstarijem i jedinom jeziku kojega poznajemo svi,
pogotovo dok smo djeca te ga nesvjesno koristimo i unaprjeđujemo u tom razdoblju do industrijalizacije
nas samih i odnosa daje bezbroj mogućnosti
Jelena Somogyi
👑INSTITUT ARGENTINSKOG TANGA LIBERTANGO
Nema komentara:
Objavi komentar