ponedjeljak, 8. siječnja 2018.

Govornik, predlagatelj i stvaratelj prve ideje pri pokretima u argentinskom tangu


Uvrježeno se misli kako dobra komunikacija znači govoriti stvari koje su vrijedne slušanja (obrazci). To nije loš pristup, osim što se usredotočuje na pažnju jedne osobe i jednostranu komunikaciju. Tako se promatra i gleda na slušanje kao dvosmjerni proces. Nažalost dvosmjerni proces ovdje predvodi se kao « Ja ću govoriti o sebi i slušati pitanja/odgovore o sebi». Argentinski tango teži obostranoj, ravnopravnoj komunikaciji.

 
To znači kako ljudi slušaju ne da uče o drugima i budu aktivni sudjelovatelj. Već da stvaraju vlastite komentare. Kao kada student ekonomije iznese odličan poslovni model, kojeg profesor odbaci jer kaže, «Vaša ideja radi u praksi, ali i ne u teoriji.»

Dobar govornik/predlagatelj pokreta djeluje prirodno, uvjerljivo i sigurno. Lako zadržava pažnju, prenosi poruke glasno i razgovijetno, ne ponavlja se, a misli iznosi razumljivo i nedvosmisleno, logičnim redom.

Nitko se ne rađa kao govornik. Govorništvo se može uvježbati kao i ostale vještine. Više vježbe daje bolji rezultat.

Za početak je korisno osjetiti i upoznati vlastito tijelo kao svoj glas u svakodnevnim kretnjama (što nam one govore – kako naše tijelo reagira na pokrete). Zatim osjetitib tjelo u kretnjama povezanim s pokretima u argentinskom tangu. Sljedeći korak je steći vizualnu predodžbu o vlastitim pokretima. Kad smo postali jasni samom sebi vrijeme je krenuti promatrati kako sudionik u našem pokretu reagira na našu ponuđenu ideju.

Pazite kako oblikujete pokrete i misli (bez obzira što je ovdje vaše tijelo glavni govornik). Naučite ponuditi pokret tečno i jasno. Od početka do kraja, bez prekidanja (poštapalica i zamuckivanja). Uvijek u plesnoj rečenici postoji točka, zarez i ostali interpunkcijski znakovi koji nam dopuštaju da stvorimo slobodan prostor za relaksaciju i pripremu nove rečenice. Daju mogućnost da upoznamo reakcije druge osobe i prilagodimo plesni govor te izbjegnemo dvosmjerni proces. Ne zaboravite povezivati pokrete s disanjem (disanje ne treba biti glasno, već smireno i tiho – pogotovo nemojte puhati drugoj osobi u lice, dahtati i slično). Nije teško. Samo zahtijeva dobru volju, malo truda i koncentracije. Prestanak neprestang trčanja, jurnjave..

Samo nuđenje pokerta u argentinskom tangu zahtjeva i bonton pokreta. Brainstorming - složiti određenim redom i povezati u smislenu cjelinu pazeći na jasan početak - zbog privlačenja pozornosti - i kraj zbog dojma koji na slušateljstvo ostavlja završetak.


Upoznavanje te otkrivanje reakcija pri linijskim, prekinutim i kružnim pokreta našeg sudionika (negdje je to uvrježeno da je na drugoj strani sljedbenik/sljedbenica ili možda ;) sudionik/sudjelovateljica). Nakon toga pažnja bi se trebala usmjeriti na promjenu zagrljaja – abraza. Sljedeći korak nadogradnja je plesne komunikacije i primjena istih pokreta u drugačijim pozicijama i izražajima (efortima).

Lagana ili umjerena trema, nesigurnost nije neprijatelj. Može vam pomoći da date sve od sebe i bolje reagirate u određenoj situaciji. Jaka trema vas može omesti ili čak blokirati. Pauze u pokretima i disanje može ju umanjiti ili otkloniti. Trema se smanjuje s iskustvom. Važno je ne izbjegavati situacije u kojima možete plesati u prisutnosti većeg broja ljudi bilo da su plesači argentinskog tanga (milonga, praktika) ili nekim drugim prigodama koje možete iskoristiti.


Treba što više vježbati, makar to bio ples u krugu obitelji i prijatelja. Dobra priprema također puno pomaže. Ne pripremite li se, bez obzira na vašu pokretnu elokventnost vjerojatno ćete zamuckivati, se ponavljati, skretati s teme, ubacivati nepotrebne plesne fraze i služiti se poštapalicama.


Bitno je da ne gledate na govor, odnosno na prenošenje svojih plesnih pokreta kao na nastup ega već kao na komunikaciju sa «slušateljem». Poruka koju prenosite važnija je nego savršeno održana plesna cjelina pokreta. Ne zaboravite ujedno kako su vaši plesni partneri i/ili gledatelji/publika, pod (podloga po kojoj se krećete – jer niste ptica), ljudi koji dijele plesni prostor s vama na onaj ili ovaj način te prostor u kojem plešete i glazba bitni za komunikaciju.


U neverbalnoj komunikaciji postoji puno znakova, no oni nisu jednoznačni već ovise o kontekstu. Mogu smanjiti ugodu plesa i prekinuti komunikaciju s slušateljem. Primjerice, širok osmijeh i otvoren abrazo tako da se vaš/a suučesnik/sudjelovateljica može položiti svoj dlan na vaš, mogu učiniti ples otvorenijim/opuštenijim/slobodnijim te mu dati toplinu. Povremeno pogledavanje slušatelja u oči i felxibilni/elastični abrazo je znak samopouzdanja. Prečvrsti abrazo znak je samodopadnosti i prevelike nesigurnosti «pogotovo ako se abrazo ne mijenja». Mrštenje, osmijeh stisnutih usnica, stisnute ruke ili izvučene iz ramenog sklopa u abrazu, prečesto nagli pokreti, pogled usmjeren prema dolje, stisnute šake i gestikuliranje stisnutim šakama te ispruženi kažiprst ukazuju na agresivnost ili obrambeni stav i nepovjerljivost te nervozu. Nepovjerenje i napetost se pokazuje, čestim širokim prijenosom težišta. Zatvoreno i zaključano držanje ruku, pri otvorenom i zatvorenom plesnom zagrljaju je znak pomanjkanja vlastite slobode pri pokretu te prekida protok energije. Time se mijenja  cijela pozicija tijela i uzemljenje našeg centra pokreta (donjeg abdomena koje prestaje biti aktivni govornik) te se počinjemo lomiti u leđima što može biti ujedno znak nepristojnosti jer naš/a suučesnik/sudjelovateljica mora stvoriti svoj/u dvostruku os.

Bitno je govoriti razgovijetno i dovoljno jasno da nas slušatelji dobro čuje, a da pritom ne vičemo (guramo i slično). Treba voditi računa i o intonaciji. To je važno. Ne samo da se izbjegne monotonija, nego i stoga što različita intonacija utječe na samu poruku. Slušatelji će različito doživjeti jedan te isti pokret izgovoren na različite načine. Ključni pokreti ističu se intenzitetom, efortima.. Bitne su i stanke. Ne samo zbog disanja, nego i zbog naglašavanja važnosti onoga što slijedi ili boljeg razumijevanja onoga što je rečeno.
Zbog treme se često pleše brže pa prijenos plesnih pokreta može biti teže razumljiv. Podrhtavanje je znak da treba smiriti, usporiti i pravilnije disati.

Na kraju, koliko god vam bilo teško i nelagodno, svaku priliku za plesanje doživit  kao svojevrstan trening koji će vas dovesti do konstantno opuštenih pokreta bez prevelike napetosti - što više plešete i vježbate, bit ćete sve bolji.

 Jelena Somogyi

Prvijenci

Događaje neću stavljati u točno određeno vrijeme i datum? Bilo je godine 1905.u 11:11... uz naglašavanje prvi i zadnji. To podiže pažnju slu...