Identitet između konstrukcije i dekonstrukcije: bivanje u trenutku sada

🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice.

🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page.

🇭🇷 Identitet između konstrukcije i dekonstrukcije: bivanje u trenutku sada

Tko čini prvu kretnju, rađa prvu misao i osjeća prvu potrebu?

U prvom trenutku buđenja, prije nego što posegnemo za mobitelom ili rokovnikom, potpuno smo dekonstruirani. Nema titula, nema uloga, nema društvenih skripti. Postoji samo čisti dah, pritisak tijela o madrac i goli osjećaj postojanja.

S prvim pokretom i kretnjom mi smo u trenutku sada. No, već s prvim korakom iz kreveta, naš um počinje skakati. Obaveze, planovi, strahovi i očekivanja stvaraju golemu konstrukciju onoga što mislimo da moramo biti kako bismo proživjeli dan i vrijedili.

Udahom, spoznajom za mir i voljom za osmjehom otvaramo prozore i vrata mogućnostima suživota bivanja, temeljima.

Teret konstrukcije kroz dan

S tim teškim oklopom i nemirnim umom sjedamo uz prvu čašu vode ili prvu jutarnju kavu.

Dolazimo na posao, a na kraju i na aktivnosti. Pokušavamo funkcionirati kroz konstrukcije koje smo sami izgradili ili koje su nam nametnute.

No, tango i život ne trpe konstrukcije. Naše tijelo i um pod tim pritiskom postaju kruti i lako lomljivi. Um zatrpan kalkulacijama i analizama koraka gubi kontakt s podlogom, a time i s vlastitom bîti.

Dekonstrukcija i rekonstrukcija za trenutak sada

Tango je povratak upravo na ono jutarnje, ogoljeno stanje. On zahtijeva potpunu dekonstrukciju, a potom i rekonstrukciju – skidanje slojeva lažne sigurnosti i društvenih maski.

Kroz svjesni oslonac stopala o pod i puls daha koji se širi kroz zdjelicu, mi se ljuštimo od svega suvišnog. Vraćamo se onoj prvoj, iskonskoj kretnji. Tek tada, kada um umiri svoje skokove i spusti se u tijelo, ostvarujemo čisto bivanje u trenutku sada.

Kada se konstrukcija otpusti, a dekonstrukcija nas ogoli do onoga što uistinu jesmo, naši se unutarnji zupčanici ponovno usklađuju u ritmu suosjećajne sinkronizacije. Tada više ne igramo uloge. 

Postajemo pokret. 

Postajemo život. 

Otvorenih očiju i slobodnog daha.

“Tango je povratak upravo na ono jutarnje, ogoljeno stanje.”

🇬🇧 Identity Between Construction and Deconstruction: Being in the Present Moment

Who makes the first movement, gives birth to the first thought, and feels the first need?

In the first moment of waking, before we reach for the phone or planner, we are completely deconstructed. There are no titles, no roles, no social scripts. There is only pure breath, the pressure of the body against the mattress, and the bare feeling of existence.

With the first movement and gesture, we are in the present moment. But already with the first step out of bed, our mind begins to jump. Obligations, plans, fears, and expectations create a vast construction of what we think we must be in order to live through the day and have value.

With a breath, an awareness for peace, and the will for a smile, we open windows and doors to the possibilities of coexistence of being, to the foundations.

The Burden of Construction Through the Day

With this heavy armor and restless mind, we sit with our first glass of water or first morning coffee. We arrive at work, and eventually at our activities. We try to function through constructions we have built ourselves or that have been imposed on us.

But tango and life do not tolerate constructions. Our body and mind, under this pressure, become rigid and easily breakable. A mind burdened with calculations and analysis of steps loses contact with the ground, and with it, with its own essence.

Deconstruction and Reconstruction for the Present Moment

Tango is a return precisely to that morning, stripped state. It requires complete deconstruction, and then reconstruction — the removal of layers of false security and social masks.

Through conscious support of the foot on the ground and the pulse of breath spreading through the pelvis, we peel away everything unnecessary. We return to that first, primordial movement.

Only then, when the mind calms its jumps and descends into the body, do we achieve pure being in the present moment.

When construction is released, and deconstruction strips us down to what we truly are, our inner gears realign in the rhythm of compassionate synchronization.

Then we no longer play roles.
We become movement.
We become life.
With open eyes and free breath.

“Tango returns us to that original, unmasked morning state.”

Jelena Somogyi

🌞 You can support also by paypal.me/LibertangoJelena
📺 YouTube channel - Tango argentino Libertango Jelena Somogyi
🌐 WWW.LIBERTANGO.EU
🌐 WWW.TANGOCROATIA.WEEBLY.COM
📝 WWW.ARGENTINSKITANGOLIBERTANGO.BLOGSPOT.COM

---