Odnos sa sobom i drugim osobama te argentinskim tangom

Dobar odnos donosi sklad, olakšava život te donosi najosnovnije životno ispunjenje koje vodi do naše osmišljenosti i ostvarenosti. Kroz sklad i odnos lakše prihvaćamo te oblikujemo nova znanja kao što je argentinski tango, stvarajući ujedno i slobodni prostor. 

Za najoptimalnije "čarobiranje" u tom čarobnom svijetu trebali bismo upoznati sam argentinski tango u svim njegovim oblicima – nastanak, "postojanje", razvitak i … . 

Bloomova taksonomija govori o tri osnovna područja ljudske osobnosti i aktivnosti koje se međusobno preklapaju: kognitivnom (spoznajno – glava; intelektualna sposobnost ili znanje ili mišljenje), afektivnom (osjećajno – srce; osjećaji ili odnos ili stav) i psiho - motoričkom (djelatno – ruka, odnosno tijelo; fizičke vještine ili ono što osoba može činiti), također poznatim kao znanje, stavovi i vještine.

Argentinski tango nije puki fizički pokret (više u "Plesnost i tehnika" blogu), već predstavlja spoj kulture i običaja mnogih naroda koji su oblikovali  glazbu, ples i poeziju na području Argentine i Urugvaja, a koji se naziva argentinski tango ili tango argentino. Argentinski tango je glazbeni žanr, ples, poezija i društveni fenomen - jezik komunikacije.

" Tango je poput jezika - naučite abecedu, rječnik, definicije, gramatiku, stil i uporabu - onda možete pisati ono što vam se sviđa ...."

- Alex.Tango.Fuego

"Prihvatiteljica pokreta osjeća prvu polovicu rečenice (iz moje ideje), a zatim završi drugu polovicu rečenice ..."

- Murat Erdemsel, tango učitelj i umjetnik

Često vodimo borbu sami sa sobom, drugim osobama i stvarima oko nas. Stvaramo otpor. Na taj način dolazimo u i stvaramo neugodne situacije te zatvaramo slobodni prostor, koji predstavlja svojevrstan prostor poštovanja i uvažavanja. Do toga dolazi jer nismo svjesni niti sebe a kamoli drugih. U ovom slučaju govorimo o (ne)svjesnosti našeg fizičkog i afektivnog bića, s obzirom da argentinski tango kao ples predstavlja  odnos sa samim sobom, zatim drugom osobom s kojom dijelimo i stvaramo pokret, podlogom po kojoj se krećemo, glazbom, prostorom u kojem se krećemo te osobama oko nas. 

Zbog činjenice da funkcioniramo iz naučenih programa i ponašanja, odnosno djelujemo iz starih povreda, situacije doživljavamo iskrivljeno, a ne onakvima kakve jesu ili kakve bi mogle biti uz stvaranje slobodnog prostora.

Isto tako, druge osobe promatramo iz povrijeđenih dijelova sebe te na njih projiciramo svoje strahove, boli, nesigurnosti, potrebe, očekivanja i sl. U ovom konkretnom slučaju to je način kako nas osoba s kojom plešemo doživljava i osobe koje nas gledaju. Ukoliko osoba s kojom plešemo nije na našoj razini, to nam predstavlja veliko opterećenje, neovisno o tome nalazi li se ta osoba iznad ili ispod očekivane plesne razine. Ono što se u takvoj situaciji kurtuazno očekuje od nas jest da se prilagodimo. Na taj način plesna komunikacija postaje ugodnija, samim time i skladnija te nastaje slobodni prostor koji do tada nije postajao. Njime se otvaraju mogućnosti za obje osobe, kako u pojedinačnom odnosu, tako i u paru ali grupi. Kako bismo ga naučili i mogli nadograđivati ne trebamo imati stalnog partnera ili partnericu. Njih stvaramo ili uočavamo s razvijanjem odnosa. Ne kaže se uzalud da je argentinski tango glazba, ples i poezija te društveni fenomen.
 

Nemoguće je biti u dobrom odnosu s drugim osobama, bilo kratkotrajno (tanda), bilo dugoročno, ako nismo u dobrom odnosu sami sa sobom.

Kada krenemo razvijati plesni odnos sa sobom (pokret, glazba …), rastvaramo svoje ograničavajuće obrasce mišljenja (figura, kalupa) i djelovanja (uvrježenih kretanja koje smo si sami stvorili ili ...) te postajemo svjesni svojih unutarnjih procesa (strukture i optimizacije pokreta).

Talent nije dovoljan, kao niti sama motivacija. Ono što daje rezultat te nas vodi na sljedeću razinu su inicijativa i akcija.

Pravila ponašanja u argentinskom tangu (tango codigo) treba uzeti s rezervom, jer nemamo svi jednake mogućnosti; dobar vid i sluh, jednako razvijen plesni rječnik i sl. (o ovome uskoro više). 

Najmoćnija spoznaja jest ta da je plesač ili plesačica s kojim plešemo naše zrcalo te da se odraz u zrcalu mijenja tek kada se mi promijenimo – stabilniji, slobodniji pokret i abrazo uz razvijanje emotivne plesne inteligencije, o kojoj ću pisati u jednom od sljedećih blogova.
 

Jelena Somogyi www.libertango.eu