🇭🇷Svijest o položaju tijela u argentinskom tangu 🇬🇧Body Position Awareness in Argentine Tango

🇭🇷Svijest o položaju tijela u argentinskom tangu
🇬🇧Body Position Awareness in Argentine Tango

🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice.

🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page

🇭🇷Svijest o položaju tijela u argentinskom tangu

Važnost o položaja našeg tijela je iznimno bitna. Biti svjestan dali nas naše tijelo vuče na naprijed, nazad ili stranu u fazi mirovanja je osnova i prva faza prije bilo kojeg pokreta. Svi smo u mogućnosti raditi na našoj vlastitoj osi na ovaj ili onaj način. Postava tijela u argentinskom tangu teži prirodnosti.

Kada osjetimo njegovu relaksiranost i mirnoću te osvijestimo disanje spremni smo za idući korak. To je priprema za kretnju odnosno sam pokret koji nastaje kao reakcija na pokret druge osobe ili je kretnja inicirana od nas samih.

Najjasnija i najugodnija naznaka početka kretnje je osviješteno i povezano disanje s pokretom. Udah kao naznaka početka i izdah kao naznaka kraja određene kretnje te smanjenja opterećenja samog pokreta i opuštanja tijela kao jasnog završetaka ideje.

Pozicija ležanja na tvrđoj podlozi s našim leđima lagano spojenim s podlogom uz ruke blago odvojene od tijela s okrenutim dlanovima prema naprijed otvara naše kukove te će njihovu poziciju popratiti koljena i stopala. Ta pozicija cijelog našeg tijela otvara mogućnost za promjene pozicije i smjerova pri stajaćem te i pri ležećem položaju. Postava u tijela u tangu trebala bi težiti postavi divlje mačke ili indijanca.

Naša glava trebala bi slijediti poziciju tijela, lagano izvučena na gore. Njenu poziciju prate kralješci koji tako oslobađaju sakralni dio dodatne težine tijela i oslobađaju rameni sklop koji se pritom lagano otvara i oslobađa. Ramena i lopatice spušteni su na dolje u otvorenom položaju povezani s našim centrom kretnji. Kukovi su blago otvoreni te njihovu poziciju slijede koljena i stopala.

Naš centar, izvor pokreta koji uz dobru statiku (uzemljenje) s dobro osviještenim položajem tijela može dati punu slobodu pri kretnjama s kojima kreiramo i komuniciramo.

"Sama ideja komunikacije argentinskog tanga polazi optimalizacije kretnji." Jelena Somogyi

🇬🇧Body Position Awareness in Argentine Tango

The importance of our body position is extremely crucial. Being aware of whether our body pulls us forward, backward, or to the side in a state of rest is the foundation and the first phase before any movement. We are all capable of working on our own axis in one way or another. The posture of the body in Argentine tango strives for naturalness.

When we feel its relaxation and calmness, and become aware of our breathing, we are ready for the next step. This is the preparation for movement, that is, the movement itself, which arises as a reaction to the movement of another person or is initiated by ourselves.

The clearest and most pleasant indication of the beginning of a movement is aware and connected breathing with that movement. Inhale as an indication of the beginning, and exhale as an indication of the end of a specific movement, as well as reducing the strain of the movement itself and relaxing the body as a clear completion of an idea.

Our head should follow the position of the body, gently elongated upward. Its position is followed by the vertebrae, which thereby relieve the sacral area of the body's additional weight and release the shoulder complex, which simultaneously opens and relaxes. The shoulders and shoulder blades are lowered downward in an open position, connected to our center of movement. The hips are slightly open, and their position is followed by the knees and feet.

The position of lying on a firmer surface with our back gently connected to the floor, along with arms slightly separated from the body and palms facing forward, opens our hips, and their position will be followed by the knees and feet. This position of our entire body opens up the possibility for changes in position and directions in both standing and lying postures. The body alignment in tango should strive for the posture of a wild cat or an indigenous warrior.

The head should follow the body's alignment, gently extended upwards. The vertebrae align with this position, thereby relieving the sacral area of ​​the body's extra weight and freeing the shoulder girdle, which opens up and releases tension. The shoulders and shoulder blades are held down in an open position, connected to our center of movement. The hips are slightly open, with the knees and feet following their alignment.

Our center, the source of movement, which along with good statics (grounding) and a well-aware body position, can grant full freedom during the movements with which we create and communicate.

“The very idea of Argentine tango communication stems from the optimization of movements.” — Jelena Somogyi

— Jelena Somogyi

🇭🇷 Hvala vam na čitanju i plovidbi kroz ovaj duboki osjet položaja tijela i uzemljenja.
Ukoliko želite podržati stvaranje novih dvojezičnih autorskih tekstova, prijevoda i projekata Instituta argentinskog tanga LiberTango, vašu podršku možete uputiti putem PayPal-a.

🇬🇧 Thank you for reading and navigating through this deep awareness of body position and grounding.
If you would like to support the creation of new bilingual articles, translations, and projects by the Argentine Tango Institute LiberTango, you can share your support via PayPal.

🌞 paypal.me/LibertangoJelena
🌞 You can support also by paypal.me/LibertangoJelena

📺 YouTube channel: Tango argentino Libertango Jelena Somogyi
🌐 Web: WWW.LIBERTANGO.EU
🌐 Web: WWW.TANGOCROATIA.WEEBLY.COM
📝 Blog: WWW.ARGENTINSKITANGOLIBERTANGO.BLOGSPOT.COM

🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice.
🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page.

🇭🇷Što je realno Self-love?  🇬🇧What Is Real Self-Love?

Između modernog mita i istine tijela — slušanje umjesto gledanja

U dobu nove, komercijalne mitologije, moderna skripta uvjerava nas da je self-love proizvod koji možemo kupiti — topla kupka, skupa kava, estetski savršena maska za lice ili vikend bijeg od stvarnosti. Život postaje svojevrsni board game u kojem skupljamo trenutke ugode kao bodove.





Poput antičkog Narcisa, vodilja postaje zaljubljivanje u prvi dojam vlastitog odraza na površini vode. Učimo kako izgledati sretno, kako pozirati, kako izgraditi besprijekornu vanjsku konstrukciju. Gledamo se — ali se ne čujemo.




No, što kada taj površinski odraz pukne — ili ga počne razbijati susret? Susret sa sobom, s drugim osobama ili s argentinskim tangom.




Tada se razotkriva krhkost identiteta izgrađenog na slici ne-postajanja. U susretu s vlastitim i drugim tijelom, u nepredvidivosti odnosa i ritma, vanjska konstrukcija puca — i više nije dovoljna.






Tijelo ne komunicira kroz estetiku ni kroz unaprijed zadanu skriptu slike — bez boje, u ravnim linijama, bez sinkopa živoga. Ono govori istinom: kroz napetost, nesigurnost, dah, težinu i prisutnost. Jedan korak. Jedna stepenica.





U tom prostoru više ne možemo “izgledati” dobro. Možemo samo biti u kontaktu — ili ne. I upravo tu počinje stvarni self-love: ne kao slika koju održavamo, nego kao sposobnost da slušamo ono što se u nama zaista događa — i u našoj okolini.

Unutarnje i vanjske kontaktne površine: Gdje slika postaje dodir

Stvarni self-love ne počinje u zrcalu, već u kontaktu — na i kroz naše kontaktne površine, u prostoru gdje se kretanje i bivanje susreću sa stvarnošću sadašnjeg trenutka.







To su mjesta na kojima naše tijelo susreće fiziku stvarnosti i bivanje, a zablude i nemir se stišavaju.

• Naša prva kontaktna površina je oslonac — dodir stopala i poda. Kada pažnju spustimo u taj kontakt, um prestaje skakati. Pod ne reagira na našu sliku o sebi; on nas drži, uzemljuje i vraća u neposrednu prisutnost.

• Naša druga kontaktna površina je proprioceptivni osjet — odnos noge uz nogu, duboka percepcija mišića, tkiva i fascija u mirovanju i kretanju. To je mikroarhitektura tijela koja pulsira ispod kože. Kada uđemo u taj unutarnji prostor, pokret više ne kontroliramo vizualno; doživljavamo ga kroz vlastitu gustoću. Tu se iluzije savršenstva razgrađuju, a pojavljuju se prisutnost i prihvaćanje suživota bivanja.

• Treća kontaktna površina je ona koju dijelimo s drugom osobom – prostor dodira. Kada se dvije pulsirajuće površine susretnu, vizualni oklop nestaje. Ako nismo prisutni na svojoj unutarnjoj površini, dodir ne postoji — on je slika bez okvira. No, kada osjetimo svoje tijelo točno tamo gdje se nalazi u trenutku sada, zajednička površina postaje medij suosjećajne sinkronizacije.

„Tango počinje ondje gdje prestaje kontrola i započinje slušanje — sebe i drugoga. Tamo tijelo više ne traži oblik, nego osjet — i napokon postajemo.” - Jelena Somogyi

🇬🇧What Is Real Self-Love?

Between Modern Myth and the Truth of the Body — Listening Instead of Looking

In the era of a new, commercial mythology, the modern script convinces us that self-love is a product we can buy—a warm bath, an expensive coffee, an aesthetically perfect face mask, or a weekend escape from reality. Life becomes a kind of board game in which we collect moments of pleasure like points.





Like the ancient Narcissus, our guiding force becomes a fascination with the first impression of our own reflection on the surface of the water. We learn how to look happy, how to pose, how to build a flawless external construction. We look at ourselves—but we do not hear ourselves.






But what happens when that surface reflection cracks—or begins to be shattered by an encounter? An encounter with ourselves, with others, or with Argentine tango.





That is when the fragility of an identity built on the image of non-becoming is revealed. In the encounter with our own body and another’s, in the unpredictability of relationship and rhythm, the external construction cracks—and is no longer enough.





The body does not communicate through aesthetics or through a prewritten script of an image—colorless, linear, stripped of the syncopations of the living. It speaks truth: through tension, uncertainty, breath, weight, and presence. One step. One stair.






In that space, we can no longer “look” good. We can only be in contact—or not. And this is where real self-love begins: not as an image we maintain, but as the capacity to listen to what is truly happening within us—and in our surroundings.

👣 Internal and External Contact Surfaces: Where Image Becomes Touch

Real self-love does not begin in the mirror, but in contact—on and through our contact surfaces, in the space where movement and being meet the reality of the present moment.





These are the places where the body meets the physics of reality and existence, and where delusion and restlessness begin to quiet.






Our first contact surface is support—the meeting of the foot and the floor. When we drop our attention into that contact, the mind stops jumping. The floor does not respond to our self-image; it simply holds us, grounds us, and returns us to immediate presence.

Our second contact surface is proprioception—the relationship of leg to leg, the deep sensing of muscles, tissues, and fascia in stillness and in motion. This is the micro-architecture of the body, pulsating beneath the skin. When we enter this internal space, we no longer control movement visually; we experience it through our own density. Here, illusions of perfection dissolve, and presence and the acceptance of being begin to emerge.

The third contact surface is the one we share with another—the space of touch. When two pulsating surfaces meet, the visual armor dissolves. If we are not present within our own internal surface, touch does not exist—it becomes an image without a frame. But when we feel our body exactly where it is, in the present moment, the shared surface becomes a medium of compassionate synchronization.



“Tango begins where control ends and listening begins—to oneself and to the other. There, the body no longer seeks form, but sensation—and we finally become.” - Jelena Somogyi


Jelena Somogyi

Hvala vam na čitanju i plovidbi kroz ovih 8 faza buđenja.
Ukoliko želite podržati stvaranje novih dvojezičnih autorskih tekstova, prijevoda i projekata Instituta argentinskog tanga LiberTango, vašu podršku možete uputiti putem PayPal-a.

Thank you for reading and navigating through these 8 stages of awakening.
If you would like to support the creation of new bilingual articles, translations, and projects by the Argentine Tango Institute LiberTango, you can share your support via PayPal.

🌞 paypal.me/LibertangoJelena

---

🌞 You can support also by paypal.me/LibertangoJelena
📺 YouTube channel - Tango argentino Libertango Jelena Somogyi
🌐 WWW.LIBERTANGO.EU
🌐 WWW.TANGOCROATIA.WEEBLY.COM
📝 WWW.ARGENTINSKITANGOLIBERTANGO.BLOGSPOT.COM

🇭🇷 Suosjećajni ritam: Komunikacija kroz korijenje tijela i uma🇬🇧 Sympathetic Rhythm: Communication Through the Roots of Body and Mind

🇭🇷 Suosjećajni ritam: Komunikacija kroz korijenje tijela i uma
🇬🇧 Sympathetic Rhythm: Communication Through the Roots of Body and Mind

 🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice.  

🇬🇧  The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page.

🇭🇷Suosjećajni ritam: Komunikacija kroz korijenje tijela i uma

Kada upisujemo ples, naša su glava i rokovnici prepuni tehničkih pitanja i velikih očekivanja. Kada ću proplesati? Kako točno trebam izvesti korak?  Koliko mi mjeseci ili godina treba da budem dobar? S kim ću plesati, koji je čarobni recept i koliko će me to na kraju novaca koštati?

S tim nemirnim umom dolazimo na podij, donoseći sa sobom sve prekinute misli, nagle skokove između prošlosti i budućnosti, te težinu neostvarenih planova iz svakodnevnog života. Tražimo brzu formulu i mehanički recept, no istinska transformacija ne dolazi iz kalkulacija u glavi. Ona dolazi iz samog korijena našeg tijela, kroz disanje i način na koji naša stopala dodiruju tlo.

Mehanički satovi smješteni jedan pokraj drugoga s vremenom se spontano usklađuju. Poticaj na to usklađivanje dolazi kroz prijenos sitnih mehaničkih vibracija kroz podlogu na kojoj oni stoje. Ovaj fascinantni fizikalni fenomen naziva se Huygensova sinkronizacija (ili suosjećajni ritam).

Na isti način, ovaj se fenomen događa unutar našeg vlastitog tijela kroz svjesno kretanje. Naša osobna tjelesna prisutnost, uz ostvarenje taktilnih površina kroz kretanje noge uz nogu i stopala uz stopalo, spontano usklađuje naše tjelesno, motoričko i mentalno postojanje. Taj neposredni fizički kontakt vlastitih nogu postaje podloga kroz koju sabiremo sebe.

Korijen te tjelesne prisutnosti i glavno uzemljenje izviru iz samog centra tijela – iz zdjelice. Ona je glavni izvor svake kretnje i hvatište gravitacije, no da bi se ta snaga ostvarila, potreban je svjesni pritisak u pod. Taj pritisak nije krut; on se rađa i pulsira kroz ritam našeg disanja. Dah je taj koji povezuje naš centar s podlogom, dajući pokretu fluidnost. Tek kada aktivno i svjesno potisnemo podlogu pod sobom uz podršku vlastitog daha, energija iz centra dobiva svoj stabilan oslonac.

Iz tog pritiska rađa se povratna sila. Pod nam uzvraća istom onom snagom kojom smo ga pritisnuli, gurajući nas prema gore, izdužujući našu kralježnicu i dajući nam stabilnost. Ta povratna sila poda postaje naša stvarna potpora, fizički dokaz da smo uzemljeni.

Sve to vodi do potpunog ostvarenja svjesnosti pokreta i kretanja. Pokret se događa i dok stojimo na mjestu – on nikada nije pasivan, to je unutarnji rad, tonus i skupljanje energije iz poda. Kretanje je tek korak dalje: aktivno korištenje tog unutarnjeg pokreta za putovanje kroz prostor.

Upravo u tom prividnom mirovanju, dok se događa čisti unutarnji pokret, um pronalazi svoje usklađivanje. Kada tijelo miruje na mjestu, a energija unutar njega aktivno radi, um više nema prostora za lutanje. On se spušta u centar tijela, usmjerava na pritisak poda i postaje potpuno prisutan u tom nečujnom, unutarnjem ritmu.

Taj pritisak u pod i svjesni ritam udisaja i izdisaja konačno smiruju i usklađuju naš um uz sve vanjske i unutarnje oluje: uz promjene boja, vremenskih utjecaja, prekinutih misli, komunikacija i svakodnevnih okolnosti. Usred naglih skokova između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te tereta neostvarenosti koji često nosimo sa sobom, ovaj nas unutarnji rad drži čvrsto na zemlji. To je trenutak u kojem se misli stišavaju, a um se savršeno sinkronizira s fizičkim postojanjem.

U tom prijelazu događa se ključni trenutak: um konačno prestaje razmišljati o koracima, tehnikama i pravilima. Nestaje potreba za kontrolom. Um jednostavno postaje prisutan u tom čistom ritmu vlastitog tijela i poda. Više ne analiziramo pokret, već postajemo pokret.

Ta tišina u glavi i tijelu omogućuje nam da osjetimo svaki milimetar poda i svaki suptilni prijenos težine, pretvarajući ples iz mehaničkog izvođenja u čisto bivanje. Tek u tom trenutku, kada smo potpuno sabrani unutar sebe, otvaraju nam se i vrata svjesnosti okoline.

Kroz ta otvorena vrata više ne primjećujemo okolinu kao vanjski šum ili smetnju; prostor oko nas, glazba koja ispunjava zrak i drugi ljudi koji dijele taj isti podij postaju dio našeg vlastitog polja svjesnosti. Čujemo nijanse u glazbi koje prije nismo hvatali i osjećamo geometriju prostora oko sebe.

Tek tada, kada je naš unutarnji mehanizam potpuno usklađen i smiren, spremni smo za povratak na pravu Huygensovu sinkronizaciju. Pod više nije samo naš oslonac, već postaje zajednički medij. Naše mikrovibracije, naš ritam disanja i pritisak koji šaljemo u podlogu počinju suosjećajno rezonirati s okolinom. Postajemo sat koji je spreman uhvatiti ritam cjeline, jer smo napokon posložili vlastite zupčanike.

Iz tog pritiska i uzemljenja, svako kretanje, svako trljanje noge uz nogu i stopala uz stopalo postaje prirodna posljedica našeg unutarnjeg poravnanja.

„U onom trenutku kada prestanemo razmišljati o koracima i analizi pokreta, postajemo pokret i bivanje. Tada ples iz mehaničkog izvođenja prelazi u čisto bivanje. GPS kontaktne površine i korijen tjelesne prisutnosti. ✨️