@ango je više nego sam ples, glazba i poezija. Poštuje odnose koji nam dopuštaju da budemo ono što jesmo i podupiru nas u osobnom i društvenom rastu. Gdje se potpuno prikazujemo kao tko smo i dijelimo stvari koje želimo podijeliti iz želje, a ne obaveze ili pridržavanja društvenih skripti. Jedno od najsnažnijih pretraživanja u tangu je potraga za unutarnjom i vanjskom ravnotežom. Sam tango predstavlja ravnotežu.
🇭🇷Pred-misaona inteligencija i Trnoružica somatskog bivanja
🇬🇧 Pre-Reflective Intelligence and the Sleeping Beauty of Somatic Being
🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice. 🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page
🇭🇷Pred-misaona inteligencija i Trnoružica somatskog bivanja
U našem ljudskom postojanju puno smo više od onoga što mislimo.
Vrh ledenog bijega je naša svijest. Ispod površine je golema masa naša pred-misaona inteligencija
Komuniciramo, mislimo ili činimo? Što dolazi prvo i kako je kome određeno?
1. Komuniciramo, mislimo ili činimo?
U klasičnom, industrijskom društvu naučeni smo prvo misliti, zatim činiti, i tek onda iz toga komunicirati. Je li onaj naš svjesni, osjetilni, urođeni dio nas zaspao poput Trnoružice? Ili se tek privremeno uspavao? Ili je odšetao bez nas samih, pokušavajući se vratiti na svoju kontaktnu GPS lokaciju? Proglasiše ga nepotrebnim, jer ometa i ne pripada zadanom društvu i krutoj okolini.
Ispod površine mora (onog ledenog brijega), naša pred-misaona inteligencija komunicira s okolinom u svakoj milisekundi. Ona pulsira kroz tonus mišića, dah, živčani sustav i privlačenje podloge.
2. Što dolazi prvo? Prvo dolazi BIVANJE i ČISTA PRISUTNOST (0 točka). To je ona golema masa ispod površine vode.
Naša tijela „čitaju” prostor, geometriju i druge ljude (baš kao u univerzalnom tango zagrljaju) bez ikakve kognitivne analize. Tek kad se ta energija podigne na sam vrh ledenog brijega, ona postaje svjesna misao.
Tijelo konektirano kroz pelvis u stopala oko kojih se razvijaje korijenje a s svijesnim disanjem koje budi i masira naše unutrašnje kontaktne površine. Ono fino objubljavanje unutar našeg tijela.
Čitamo li kroz osnovno, prirođeno dekodiranje, uočavanje i unutrašnje osluškivanje? Ili činimo isključivo kroz nametnute obrasce društva, trenutne afektivne emocije i potrebu da samo reaktivno odgovorimo – povlačeći se u verbalnu obranu ili tihi odlazak?
3. Kako je kome određeno? To ovisi o tome koliko je tko čvrsto zatvoren u oklop kontrole.
Ljudima koji žive isključivo na samom vrhu brijega, "određeno" je da stalno analiziraju, brinu i računaju korake (mehanička izvedba).
Ljudima koji razvijaju somatsku inteligenciju, dopušteno je zaroniti ispod površine, gdje gibanje i dodir postaju prirodna, pred-misaona posljedica unutrašnjeg poravnanja i univerzalnog jezika s kojim plesno možemo komunicirati s prisutnima.
„Ples prestaje biti mehanička izvedba i postaje čisto bivanje u trenutku kada svjesni um preda kontrolu pred-misaonoj inteligenciji tijela.”
🇭🇷 Hvala vam na čitanju i plovidbi kroz osjet tijela, slušanje, uzemljenje i prostor bivanja u trenutku sada.
Ukoliko želite podržati stvaranje novih dvojezičnih autorskih tekstova, prijevoda i projekata Instituta argentinskog tanga LiberTango, svoju podršku možete uputiti putem PayPala.
🇬🇧 Pre-Reflective Intelligence and the Sleeping Beauty of Somatic Being
In our human existence, we are far more than what we think.
The tip of the iceberg is our conscious mind. Beneath the surface lies a massive volume—our pre-reflective, somatic intelligence.
Do we communicate, think, or act? What comes first, and how is it determined for each individual?
1. Do we communicate, think, or act?
In a conventional, industrial society, we are conditioned to think first, act second, and only then communicate from that place. Has that conscious, sensory, innate part of us fallen asleep like Sleeping Beauty? Or has it merely drifted into a temporary slumber? Or perhaps it wandered off on its own, searching for a way back to its contact GPS location? It was deemed unnecessary because it disrupts and refuses to conform to a rigid society and environment.
Beneath the surface of the sea (of that very iceberg), our pre-reflective intelligence communicates with the environment every single millisecond. It pulses through muscle tone, breath, the nervous system, and the gravitational pull of the floor.
2. What comes first?
First comes BEING and PURE PRESENCE (0 point). That is the massive volume hidden beneath the surface of the water.
Our bodies "read" space, geometry, and other people (just like in the universal tango embrace) completely free from cognitive analysis. Only when this energy ascends to the very tip of the iceberg does it transform into conscious thought.
The body connected through the pelvis into the feet, around which roots develop, combined with conscious breathing that awakens and massages our internal contact surfaces. That subtle, internal embrace within our own body.
Do we read through our basic, innate decoding, observation, and internal listening? Or do we act solely through the rigid patterns of society, fleeting emotions, or the mere urge to react—perhaps withdrawing into verbal defense or a silent departure?
3. How is it determined for each individual?
It depends on how firmly one is locked inside the armor of control.
• People who live exclusively on the very tip of the iceberg are "destined" to constantly analyze, worry, and count steps (mechanical performance).
• People who develop somatic intelligence are allowed to dive beneath the surface, where motion and touch become a natural, pre-reflective consequence of internal alignment and a universal language through which we can dance and communicate with those present.
“Dance ceases to be a mechanical performance and becomes pure being the exact moment the conscious mind surrenders control to the pre-reflective intelligence of the body.” — Jelena Somogyi
🇬🇧 Thank you for reading and navigating through the awareness of the body, listening, grounding, and the space of being in the present moment.
If you would like to support the creation of new bilingual original texts, translations, and projects by the Argentine Tango Institute LiberTango, you can support us via PayPal.
🇭🇷 Suosjećajni ritam: Komunikacija kroz korijenje tijela i uma 🇬🇧 Sympathetic Rhythm: Communication Through the Roots of Body and Mind
🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice.
🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page.
🇭🇷Suosjećajni ritam: Komunikacija kroz korijenje tijela i uma
Kada upisujemo ples, naša su glava i rokovnici prepuni tehničkih pitanja i velikih očekivanja. Kada ću proplesati? Kako točno trebam izvesti korak? Koliko mi mjeseci ili godina treba da budem dobar? S kim ću plesati, koji je čarobni recept i koliko će me to na kraju novaca koštati?
S tim nemirnim umom dolazimo na podij, donoseći sa sobom sve prekinute misli, nagle skokove između prošlosti i budućnosti, te težinu neostvarenih planova iz svakodnevnog života. Tražimo brzu formulu i mehanički recept, no istinska transformacija ne dolazi iz kalkulacija u glavi. Ona dolazi iz samog korijena našeg tijela, kroz disanje i način na koji naša stopala dodiruju tlo.
Mehanički satovi smješteni jedan pokraj drugoga s vremenom se spontano usklađuju. Poticaj na to usklađivanje dolazi kroz prijenos sitnih mehaničkih vibracija kroz podlogu na kojoj oni stoje. Ovaj fascinantni fizikalni fenomen naziva se Huygensova sinkronizacija (ili suosjećajni ritam).
Na isti način, ovaj se fenomen događa unutar našeg vlastitog tijela kroz svjesno kretanje. Naša osobna tjelesna prisutnost, uz ostvarenje taktilnih površina kroz kretanje noge uz nogu i stopala uz stopalo, spontano usklađuje naše tjelesno, motoričko i mentalno postojanje. Taj neposredni fizički kontakt vlastitih nogu postaje podloga kroz koju sabiremo sebe.
Korijen te tjelesne prisutnosti i glavno uzemljenje izviru iz samog centra tijela – iz zdjelice. Ona je glavni izvor svake kretnje i hvatište gravitacije, no da bi se ta snaga ostvarila, potreban je svjesni pritisak u pod. Taj pritisak nije krut; on se rađa i pulsira kroz ritam našeg disanja. Dah je taj koji povezuje naš centar s podlogom, dajući pokretu fluidnost. Tek kada aktivno i svjesno potisnemo podlogu pod sobom uz podršku vlastitog daha, energija iz centra dobiva svoj stabilan oslonac.
Iz tog pritiska rađa se povratna sila. Pod nam uzvraća istom onom snagom kojom smo ga pritisnuli, gurajući nas prema gore, izdužujući našu kralježnicu i dajući nam stabilnost. Ta povratna sila poda postaje naša stvarna potpora, fizički dokaz da smo uzemljeni.
Sve to vodi do potpunog ostvarenja svjesnosti pokreta i kretanja. Pokret se događa i dok stojimo na mjestu – on nikada nije pasivan, to je unutarnji rad, tonus i skupljanje energije iz poda. Kretanje je tek korak dalje: aktivno korištenje tog unutarnjeg pokreta za putovanje kroz prostor.
Upravo u tom prividnom mirovanju, dok se događa čisti unutarnji pokret, um pronalazi svoje usklađivanje. Kada tijelo miruje na mjestu, a energija unutar njega aktivno radi, um više nema prostora za lutanje. On se spušta u centar tijela, usmjerava na pritisak poda i postaje potpuno prisutan u tom nečujnom, unutarnjem ritmu.
Taj pritisak u pod i svjesni ritam udisaja i izdisaja konačno smiruju i usklađuju naš um uz sve vanjske i unutarnje oluje: uz promjene boja, vremenskih utjecaja, prekinutih misli, komunikacija i svakodnevnih okolnosti. Usred naglih skokova između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te tereta neostvarenosti koji često nosimo sa sobom, ovaj nas unutarnji rad drži čvrsto na zemlji. To je trenutak u kojem se misli stišavaju, a um se savršeno sinkronizira s fizičkim postojanjem.
U tom prijelazu događa se ključni trenutak: um konačno prestaje razmišljati o koracima, tehnikama i pravilima. Nestaje potreba za kontrolom. Um jednostavno postaje prisutan u tom čistom ritmu vlastitog tijela i poda. Više ne analiziramo pokret, već postajemo pokret.
Ta tišina u glavi i tijelu omogućuje nam da osjetimo svaki milimetar poda i svaki suptilni prijenos težine, pretvarajući ples iz mehaničkog izvođenja u čisto bivanje. Tek u tom trenutku, kada smo potpuno sabrani unutar sebe, otvaraju nam se i vrata svjesnosti okoline.
Kroz ta otvorena vrata više ne primjećujemo okolinu kao vanjski šum ili smetnju; prostor oko nas, glazba koja ispunjava zrak i drugi ljudi koji dijele taj isti podij postaju dio našeg vlastitog polja svjesnosti. Čujemo nijanse u glazbi koje prije nismo hvatali i osjećamo geometriju prostora oko sebe.
Tek tada, kada je naš unutarnji mehanizam potpuno usklađen i smiren, spremni smo za povratak na pravu Huygensovu sinkronizaciju. Pod više nije samo naš oslonac, već postaje zajednički medij. Naše mikrovibracije, naš ritam disanja i pritisak koji šaljemo u podlogu počinju suosjećajno rezonirati s okolinom. Postajemo sat koji je spreman uhvatiti ritam cjeline, jer smo napokon posložili vlastite zupčanike.
Iz tog pritiska i uzemljenja, svako kretanje, svako trljanje noge uz nogu i stopala uz stopalo postaje prirodna posljedica našeg unutarnjeg poravnanja.
„U onom trenutku kada prestanemo razmišljati o koracima i analizi pokreta, postajemo pokret i bivanje. Tada ples iz mehaničkog izvođenja prelazi u čisto bivanje. GPS kontaktne površine i korijen tjelesne prisutnosti. ✨️
Jelena Somogyi
Hvala vam na čitanju i plovidbi kroz svjesnost tijela, suosjećajni ritam i prostor strukturalnog uzemljenja u sadašnjem trenutku.
Ako želite podržati stvaranje novih dvojezičnih autorskih eseja, prijevoda i projekata Instituta argentinskog tanga LiberTango, naš istraživački rad možete podržati putem PayPal-a.
🇭🇷Govornik, predlagatelj i stvaratelj prve ideje pri pokretima u argentinskom tangu
🇬🇧 The Speaker, Proposer, and Creator of the First Idea in Argentine Tango Movements
🇭🇷 Cijeli tekst na hrvatskom jeziku nalazi se u nastavku, a engleski prijevod čeka vas na dnu stranice. 🇬🇧 The complete Croatian text is below; the English translation awaits you at the bottom of the page
🇭🇷Govornik, predlagatelj i stvaratelj prve ideje pri pokretima u argentinskom tangu
Uvrježeno se misli kako dobra komunikacija
znači govoriti stvari koje su vrijedne slušanja (obrazci). To nije loš pristup,
osim što se usredotočuje na pažnju jedne osobe i jednostranu komunikaciju. Tako se
promatra i gleda na slušanje kao dvosmjerni proces. Nažalost dvosmjerni proces ovdje predvodi se kao « Ja ću govoriti o sebi i slušati pitanja/odgovore o sebi». Argentinski
tango teži obostranoj, ravnopravnoj komunikaciji.
To znači kako ljudi slušaju ne da uče o drugima i budu aktivni sudjelovatelj. Već da stvaraju vlastite komentare. Kao kada student ekonomije iznese odličan poslovni model, kojeg profesor odbaci
jer kaže, «Vaša ideja radi u praksi, ali i ne u teoriji.»
Dobar
govornik/predlagatelj pokreta djeluje prirodno, uvjerljivo i sigurno. Lako
zadržava pažnju, prenosi poruke glasno i razgovijetno, ne ponavlja se, a misli
iznosi razumljivo i nedvosmisleno, logičnim redom.
Nitko se ne rađa kao govornik. Govorništvo se može uvježbati
kao i ostale vještine. Više vježbe daje bolji rezultat.
Pročitajte više o biomehanici i postavi osi tijela u našem izdvojenom članku:
Za
početak je korisno osjetiti i upoznati vlastito tijelo kao svoj glas u
svakodnevnim kretnjama (što nam one govore – kako naše tijelo reagira na
pokrete). Zatim osjetitib tjelo u kretnjama povezanim s pokretima u argentinskom tangu.
Sljedeći korak je steći vizualnu predodžbu o vlastitim pokretima. Kad smo
postali jasni samom sebi vrijeme je krenuti promatrati kako sudionik u našem
pokretu reagira na našu ponuđenu ideju.
Pazite
kako oblikujete pokrete i misli (bez obzira što je ovdje vaše tijelo glavni
govornik). Naučite ponuditi pokret tečno i jasno. Od početka do kraja, bez prekidanja
(poštapalica i zamuckivanja). Uvijek u plesnoj rečenici postoji točka, zarez i
ostali interpunkcijski znakovi koji nam dopuštaju da stvorimo slobodan prostor
za relaksaciju i pripremu nove rečenice. Daju mogućnost da
upoznamo reakcije druge osobe i prilagodimo plesni govor te izbjegnemo dvosmjerni proces. Ne zaboravite povezivati pokrete s disanjem (disanje ne treba
biti glasno, već smireno i tiho – pogotovo nemojte puhati drugoj osobi u lice,
dahtati i slično). Nije teško. Samo zahtijeva dobru volju, malo truda i
koncentracije. Prestanak neprestang trčanja, jurnjave..
Samo
nuđenje pokerta u argentinskom tangu zahtjeva i bonton pokreta. Brainstorming -
složiti određenim redom i povezati u smislenu cjelinu pazeći na jasan početak -
zbog privlačenja pozornosti - i kraj zbog dojma koji na slušateljstvo ostavlja
završetak.
Upoznavanje
te otkrivanje reakcija pri linijskim, prekinutim i kružnim pokreta našeg
sudionika (negdje je to uvrježeno da je na drugoj strani sljedbenik/sljedbenica ili možda ;) sudionik/sudjelovateljica).
Nakon toga pažnja bi se trebala usmjeriti na promjenu zagrljaja – abraza.
Sljedeći korak nadogradnja je plesne komunikacije i primjena istih pokreta u drugačijim
pozicijama i izražajima (efortima).
Lagana
ili umjerena trema, nesigurnost nije neprijatelj. Može vam pomoći da date sve od
sebe i bolje reagirate u određenoj situaciji. Jaka trema vas može omesti ili
čak blokirati. Pauze u pokretima i disanje može ju umanjiti ili otkloniti.
Trema se smanjuje s iskustvom. Važno je ne izbjegavati situacije u kojima
možete plesati u prisutnosti većeg broja ljudi bilo da su plesači argentinskog
tanga (milonga, praktika) ili nekim drugim prigodama koje možete iskoristiti.
Treba što više vježbati, makar to bio ples u krugu obitelji i prijatelja.
Dobra priprema također puno pomaže. Ne pripremite li se, bez obzira na vašu pokretnu
elokventnost vjerojatno ćete zamuckivati, se ponavljati, skretati s teme,
ubacivati nepotrebne plesne fraze i služiti se poštapalicama.
Bitno je da ne gledate na govor, odnosno na prenošenje svojih plesnih pokreta kao na nastup
ega već kao na komunikaciju sa «slušateljem». Poruka koju prenosite važnija je
nego savršeno održana plesna cjelina pokreta. Ne zaboravite ujedno kako su vaši
plesni partneri i/ili gledatelji/publika, pod (podloga po kojoj se krećete – jer niste ptica), ljudi koji
dijele plesni prostor s vama na onaj ili ovaj način te prostor u kojem plešete
i glazba bitni za komunikaciju.
U
neverbalnoj komunikaciji postoji puno znakova, no oni nisu jednoznačni već
ovise o kontekstu. Mogu smanjiti ugodu plesa i prekinuti komunikaciju s
slušateljem. Primjerice, širok osmijeh i otvoren abrazo tako da se vaš/a suučesnik/sudjelovateljica može položiti svoj dlan na vaš, mogu učiniti ples
otvorenijim/opuštenijim/slobodnijim te mu dati toplinu. Povremeno pogledavanje
slušatelja u oči i felxibilni/elastični abrazo je znak samopouzdanja. Prečvrsti
abrazo znak je samodopadnosti i prevelike nesigurnosti «pogotovo ako se abrazo ne
mijenja». Mrštenje, osmijeh stisnutih usnica, stisnute ruke ili izvučene iz
ramenog sklopa u abrazu, prečesto nagli pokreti, pogled
usmjeren prema dolje, stisnute šake i gestikuliranje stisnutim šakama te
ispruženi kažiprst ukazuju na agresivnost ili obrambeni stav i nepovjerljivost
te nervozu. Nepovjerenje i napetost se pokazuje, čestim širokim prijenosom
težišta. Zatvoreno i zaključano držanje ruku, pri otvorenom i zatvorenom plesnom
zagrljaju je znak pomanjkanja vlastite slobode pri pokretu te prekida
protok energije. Time se mijenja cijela pozicija tijela i uzemljenje našeg centra
pokreta (donjeg abdomena koje prestaje biti aktivni govornik) te se počinjemo
lomiti u leđima što može biti ujedno znak nepristojnosti jer naš/a suučesnik/sudjelovateljica mora
stvoriti svoj/u dvostruku os.
Bitno
je govoriti razgovijetno i dovoljno jasno da nas slušatelji dobro čuje, a da
pritom ne vičemo (guramo i slično). Treba voditi računa i o intonaciji. To je
važno. Ne samo da se izbjegne monotonija, nego i stoga što različita intonacija
utječe na samu poruku. Slušatelji će različito doživjeti jedan te isti pokret
izgovoren na različite načine. Ključni pokreti ističu se intenzitetom, efortima.. Bitne su i stanke. Ne samo zbog disanja, nego i zbog naglašavanja
važnosti onoga što slijedi ili boljeg razumijevanja onoga što je rečeno.
Zbog treme se često pleše brže pa prijenos plesnih pokreta može biti teže
razumljiv. Podrhtavanje je znak da treba smiriti, usporiti i pravilnije disati.
Na kraju, koliko god vam bilo teško i nelagodno, svaku priliku za plesanje doživit kao svojevrstan trening koji će vas dovesti do konstantno opuštenih pokreta
bez prevelike napetosti - što više plešete i vježbate, bit ćete sve bolji.
„Biti dobar govornik u pokretu Tango Argentino ne znači nametati oklop kontrole, već otvorit vrata i stvoriti siguran prostor u kojem se partneru predlaže prva misao bez prisile, osluškivajući...”
- Jelena Somogyi
🇭🇷 Hvala vam na čitanju i plovidbi kroz svjesnost tijela, slušanje, uzemljenje i prostor bivanja u sadašnjem trenutku.
Ako želite podržati stvaranje novih dvojezičnih autorskih tekstova, prijevoda i projekata Instituta argentinskog tanga LiberTango, naš rad možete podržati putem PayPal-a.
🌞 Podrška putem PayPal-a:
Jelena Somogyi
👉 @LibertangoJelena
🇬🇧 The Speaker, Proposer, and Creator of the First Idea in Argentine Tango Movements
It is commonly thought that good communication means saying things that are worth listening to (patterns). This is not a bad approach, except that it focuses on the attention of a single person and one-way communication. This is how listening is observed and viewed as a two-way process. Unfortunately, the two-way process here is led as "I will talk about myself and listen to questions/answers about myself." Argentine tango strives for a mutual, equal communication.
This means that people listen not to learn about others and be an active participant, but rather to construct their own commentary. It is like when an economics student presents an excellent business model, which the professor rejects by saying, "Your idea works in practice, but not in theory."
A good speaker/proposer of movement acts naturally, convincingly, and confidently. They easily hold attention, convey messages loudly and articulately, do not repeat themselves, and present thoughts understandably and unambiguously, in a logical order.
No one is born a speaker. Public speaking—and movement proposing—can be practiced just like any other skill. More practice yields a better result.
Read more about biomechanics and body axis alignment in our featured article:
To begin with, it is useful to feel and get to know one's own body as one's voice in everyday movements (what they tell us – how our body reacts to movements). Then, to feel the body in movements connected with the steps of Argentine tango. The next step is to acquire a visual perception of one's own movements. Once we become clear to ourselves, it is time to start observing how the participant in our movement reacts to our proposed idea.
Pay attention to how you shape your movements and thoughts (regardless of the fact that here, your body is the main speaker). Learn to propose a movement fluidly and clearly. From beginning to end, without interruptions (fillers and stuttering). In a dance sentence, there is always a period, a comma, and other punctuation marks that allow us to create a free space for relaxation and the preparation of a new sentence. They grant the opportunity to understand the other person's reactions, adjust our dance speech, and avoid the rigid two-way process. Do not forget to connect movements with breathing (breathing should not be loud, but calm and quiet – especially do not blow into the other person's face, gasp, or the like). It is not difficult. It only requires good will, a bit of effort, and concentration. The cessation of constant running, of rushing.
Proposing a movement in Argentine tango itself demands a certain movement etiquette. Brainstorming—arranging things in a specific order and connecting them into a meaningful whole, while ensuring a clear beginning to capture attention, and an end for the lasting impression that the conclusion leaves upon the listener.
Getting to know and discovering reactions during linear, broken, and circular movements of our participant (where it is conventionally assumed that the follower is on the other side, or perhaps ;) a participant/co-creator). After that, attention should be directed toward changing the embrace – the abrazo. The next step is upgrading dance communication and applying the same movements in different positions and expressions (efforts).
Mild or moderate stage fright, or insecurity, is not the enemy. It can help you give your best and react better in a given situation. Intense anxiety can disrupt or even block you. Pauses in movements and breathing can diminish or remove it. Stage fright decreases with experience. It is important not to avoid situations where you can dance in the presence of a larger number of people, whether they are Argentine tango dancers (milonga, practica) or other occasions you can utilize.
It is essential that you do not view speech—or the transmission of your dance movements—as an ego performance, but rather as communication with the "listener." The message you convey is far more important than a flawlessly executed dance sequence of movement. Do not forget, at the same time, that your dance partners and/or spectators/audience, the floor (the surface upon which you move – for you are not a bird), the people who share the dance space with you in one way or another, as well as the space in which you dance and the music, are all vital to communication.
It is essential that you do not view speech—that is, the transmission of your dance movements—as an ego performance, but rather as communication with the "listener." The message you convey is far more important than a flawlessly executed dance sequence of movement. Do not forget, at the same time, that your dance partners and/or spectators/the audience, the floor (the surface upon which you move – for you are not a bird), the people who share the dance space with you in one way or another, as well as the space in which you dance and the music, are all vital to communication.
In non-verbal communication, many signs exist, yet they are not ambiguous; rather, they depend heavily on context. They can diminish the pleasure of the dance and interrupt communication with the "listener." For example, a wide smile and an open abrazo that allows your co-creator/participant to rest their palm upon yours can make the dance feel more open/relaxed/free and infuse it with warmth. Occasionally looking the listener in the eyes and maintaining a flexible/elastic abrazo is a sign of self-confidence. An overly rigid abrazo is a sign of self-complacency and immense insecurity, "especially if the abrazo remains unchanged." Frowning, a tight-lipped smile, clenched hands or arms pulled out of the shoulder girdle within the abrazo, excessively sudden movements, a downward gaze, clenched fists, gesturing with clenched fists, and an extended index finger all indicate aggressiveness, a defensive posture, mistrust, and nervousness. Distrust and tension are demonstrated by frequent, wide transfers of the center of gravity. Closed and locked hand placement, in both open and closed dance embraces, is a sign of a lack of personal freedom in movement and breaks the flow of energy. This alters the entire body position and the grounding of our center of movement (the lower abdomen, which ceases to be an active speaker), causing us to break at the lower back, which can also be interpreted as a sign of rudeness because our co-creator/participant is forced to establish their own double axis.
It is essential to speak articulately and clearly enough so that the listener can hear us well, without shouting (pushing and the like). One must also take intonation into account. This is important. Not only to avoid monotony, but also because differing intonation alters the message itself. Listeners will perceive the exact same movement differently when it is spoken in different ways. Key movements are emphasized through intensity, efforts... Pauses are vital as well. Not only for breathing, but also to emphasize the importance of what follows or to allow for a better understanding of what has already been said. Due to stage fright, one often dances faster, which can make the transmission of dance movements harder to comprehend. Trembling is a sign that one needs to calm down, slow down, and breathe more properly.
In the end, no matter how difficult or uncomfortable it may feel, view every opportunity to dance as a form of training that will lead you to consistently relaxed movements without excessive tension—the more you dance and practice, the better you will become.
“Being a good speaker in the movement of Tango Argentino does not mean imposing an armor of control, but rather opening the doors and creating a safe space where the first thought is proposed to the partner without coercion, while actively listening...”
- Jelena Somogyi
🇬🇧 Thank you for reading and navigating through the awareness of the body, listening, grounding, and the space of being in the present moment.
If you would like to support the creation of new bilingual original texts, translations, and projects by the Argentine Tango Institute LiberTango, you can support us via PayPal.
